– Čita se tekst iz Evanđelja po Luki (2, 16-21):
U one dane pastiri pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.
– 3 min šutnje
Na kraju smo građanske godine. Vrijeme je promišljanja i rekapitulacija. Poput Marije pozvani smo pohranjene događaje prebirati u svom srcu. I za nas, kao i za nju, započelo je vrijeme življenja u intenzivnoj Božjoj blizini. Stigli smo u novicijat kako bi svoj život podredili Božjoj logici. Ispitajmo se jesmo li ostali vjerni toj logici poput Marije. Jesam li u pogledu nečega razočarao sam sebe ili druge? Jesam li općenito zadovoljan kako teče moj razvoj kroz godine? Ima li u meni još onog izvornog evanđeoskog oduševljenja kakvo smo čuli da su pronosili pastiri nakon što su pronašli Isusa u jaslama?
– 3 min šutnje
Gospodine, poklonio si nam još jednu godinu života. Nezaslužena je to milost. Hvala ti na svim sunčanim i tmurnim danima. Hvala ti na što si uzdržavao naše tijelo i naš duh. Hvala ti na svim ljudima koje smo susretali i oprosti ako u njima nismo vidjeli tebe. Hvala ti za svaki poticaj, za svaki blagoslov, za svaki susret s tobom u molitvi. Hvala ti konačno i za to što si nas sabrao ovdje u novicijatu, hvala ti za ovu zajednicu, hvala ti što nas vodiš.
– 3 min šutnje
Pred malim Isusom smo u predvečerje Nove godine. Počinje jedno novo razdoblje. I Crkva je u 4. stoljeću povezala novost Isusova porođenja s rađanjem novog doba, smještajući slavljenje Božića na dan zimskog solsticija, nakon kojega noći bivaju sve kraće a dani sve duži. Sinulo je Mlado sunce s visine da obasja nas koji sjeđasmo u sjeni smrtnoj. Započelo je doba milosti, doba nade. Dočekujem li i ja novu godinu s nadom, s vjerom da je Isus preobrazio svijet i da zlo više nema apsolutnu moć nad nama? Ili sam možda promatrajući svjetovne događaje više prorok besmisla i beznađa? Jesam li širitelj evanđeoskog optimizma ili beznadnog pesimizma koji ne vjeruje u boljitak? Jesu li u mome životu što više upoznajem Isusa dani sve duži, ili noć i dalje prevladava?
– 3 min šutnje
Ususret Novoj godini razmišljamo i o prolaznosti vremena. Isus preobražava vrijeme. Ono nije više nepobjedivi neprijatelj koji sve uništava i pokorava, koji sve ubada svojim smrtonosnim žalcem. Vrijeme je pretvoreno u nešto pozitivno. Umjesto porobljivača ono postaje osloboditelj. Iz zadanosti se transformira u priliku. Iz granice u mogućnost. Mogućnost da sami sebe uvijek iznova izgrađujemo, da u vremenu rastemo. Dočekajmo stoga Novu godinu u raspoloženju optimizma, nade i radosti. Jer, vrijeme je na našoj strani, budimo uvjereni u to.
