11. 2014.: PRVA ADVENTSKA NEDJELJA
Iz 63, 16b-17b; 64, 2b-7; 1 Kor 1, 3-9; Mk 13, 33-37.
„Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!“
Započinjemo vrijeme Adventa ili Došašća. Kroz četiri nedjelje pripremamo se i iščekujemo radosni blagdan rođenja Isusa Krista, našega Spasitelja. U toj pripremi prvo upozorenje poziva nas na bdijenje, na budnost, na spremnost nekoga dočekati.
Isus u evanđelju govori o domaćinu koji je otišao i o slugama koje stalno trebaju biti pripravne na njegov povratak. On im je povjerio kuću na upravu i kada se vrati želi ih naći brižne, zauzete, budne, a ne pozaspale, nemarne i lijene. Domaćina možemo prispodobiti Isusu, a sluge svakom vjerniku i učeniku. No, što nam je Isus povjerio na čuvanje?
Povjerio nam je našu dušu, besmrtnu dušu nad kojom želi da bdijemo da je ne okalja prljavština grijeha ili da nas ne zavede zao duh, Sotona. Zato bi bdjeti u tome smislu značilo reflektirati o onome što svaki dan doživljavam, uočavati napasti, kloniti se bliže grešne prigode, odupirati se lošim mislima, otkrivati utjecaje i navale zlog duha i odupirati im se, zapravo čuvati se grijeha. Bdije onaj tko pazi na svoju dušu i čuva je čistom.
Oči su „prozori duše“. Bdijmo danas, i na početku ovog adventa, nad svime onim što gledamo. Da budemo budni nije dovoljno samo da držimo oči otvorene, nego je bitno i kamo su one usmjerene. Ponekad bdjeti znači i imati zatvorene oči. To nam pomaže da ne dopustimo da zlo uđe u nas, da nas zavede ili prevari. Mnogo toga je zamamno za oči, a malo toga duhovno koristi. Zato „svima kažem“: Bdijte nad svojom dušom!
POUČNA PRIČA: BUDNI BUDITE!
Jedna drevna legenda priča o tome kako su tri vražićka, jednoga dana, došla na zemlju naukovati. Dogovorili su se sa Sotonom, vrhovnikom svih vragova, o svim planovima kako će napastovati ljude i odvući ih u propast.
Prvi naučnik reče: „Ja ću ljudima dokazivati da nema Boga.“ Sotona mu odvrati: „Dokazivanjem ćeš malo koga pridobiti za nas. Ljudi slute da Bog postoji. Skloni su u svom srcu vjerovati u Božju opstojnost. To im nećeš nikada iščupati iz srca.
Drugi naučnik reče: „Ja ću ljudima govoriti o tome kako nema pakla i da se nitko ne mora bojati kazne za svoje grijehe.“ „Na taj način jedva da ćeš koga uvesti u zabludu“ – reče Sotona. – Mudri su ljudi oduvijek znali da postoji pakao i da svako zlodjelo povlači za sobom kaznu!
Treći naučnik prozbori: „Ja ću ljude uvjeriti kako se sve to može odgoditi. Zapravo, kako se sve što se ovdje i sada čini odlaže u tako daleku vječnost da se na kraju i zaboravi.“ „Ti ćeš biti pravi! Primi se posla!“ – Zadovoljno će Sotona. – „Mnoge ćeš zavesti. Tisuće i tisuće će pasti u naše ruke!“
(Usp. Kratke priče za bogoslužje i katehezu 1, Prišlin 2002., str. 17.)
