Andrija Bobola (Andrzej Bobola, 1597-1657) izgubio je život u sukobima između katolika i pravoslavaca za vrijeme rata između Poljske i Rusije sredinom 17. st. Kozaci, koji su bili neskloni isusovcima zbog njihove ustrajne obrane katolika, krvnički su pogubili Bobolu, ali nisu doveli u pitanje njegovu odanost Crkvi. Rođen je u južnoj Poljskoj, u obitelji koja je pripadala nižem plemstvu. Pohađao je isusovačku školu, a potom je 1611. god. stupio u novicijat. Nakon studija filozofije i teologije u Vilniusu, dodijeljen mu je pastoral u isusovačkoj crkvi u Nesvizhu, gdje je ishodio mnoga obraćenja. Nakon dvije godine provedene u tom gradu, Bobola se vraća u Vilnius na službu koja će trajati 16 godina, a za vrijeme koje će postati poznat zbog svojih propovijedi i zbog osnivanja bratovština čiji članovi će posjećivati i pomagati zatvorenike i držati vjeronauk za djecu. Sa svojim bratovštinama posebno će se istaknuti herojskim djelovanjem za vrijeme dvaju navala kuge u Vilniusu.
Godine 1630. odlazi u Bobruisk gdje su pravoslavci čini većinu stanovništva, a mnogi katolici su bili napustili vjeru – prvenstveno stoga što nisu imali svećenike niti crkve. Bobola se dao na mnoge poslove u više okolnih gradova, sve dok ga zdravlje nije izdalo i ograničilo do te mjere te se morao vratiti u Vilnius. Bretskom crkvenom unijom (1596.) pokušalo se razriješiti sukobe između Pravoslavne i Katoličke Crkve te postići suživot. Nažalost, dio pravoslavaca pristali su uz kozačkoga vođu Bogdana Chmielnickog, čiji je cilj bio prognati katolike s tamošnjih prostora; do 1655. god. uspješno je kontrolirao velika područja današnje Bjelorusije. U isto se vrijeme odvijao rat između Rusije i Poljske. Careva je vojska 8. kolovoza 1655. god. pokorila Vilnius. Bobola odlazi u Pinsk kako bi obodrio tamošnje katolike, ali njegovo djelovanje samo je podjarilo sukobe. Ljudi na ulici su ga napadali i zlostavljali. Dvije godine kasnije, Kozaci su okupirali Pinsk i natjerali Poljake i katolike na bijeg u šume. Potom su napali Janów, gdje su izvršili pokolj nad katolicima i židovima. Bobola se u to vrijeme nalazio u obližnjem gradiću te su neki ljudi Kozacima otkrili njegov položaj. Uhvativši ga, najprije su mu ponudili da odbaci vjeru. Pošto je odbio, skinuli su ga, svezali za ogradu i okrutno izbičevali. Potom su mu na glavu stavili krunu od grančica te su ga, ismijavajući ga, odvukli do mjesta smaknuća – do jedne mesnice. Kako je i dalje odbijao apostazirati, postavili su ga na stol i okrutno ga mučili, skidajući mu kožu s prsiju i s leđa te probijajući mu dlanove. Mučili su ga dva sata, nakon čega su mu zabili šilo u srce. Konačno su ga objesili za noge i pogubili sabljom. Dok je umirao, skupina Poljaka bila je pristigla u Janów s namjerom da ga spase. Nisu imali uspjeha. Njegovo su tijelo vratili u Pinsk i pohranili ga u kriptu ispod isusovačke crkve. Kasnije je ono premješteno u muzej u Moskvi te će tek 1923. god. biti vraćeno u Poljsku.
