Svećenički Marijanski pokret vuče svoje podrijetlo od ovog jednostavnog i nutarnjeg nadahnuća što ga je don Stefano Gobbi imao u Fatimi 1972. za vrijeme u molitvi. To je malo sjeme što ga je Gospa posadila u vrtu Crkve. Vrlo se razvilo u veliko stablo, koje je raširilo svoje grane na sve strane svijeta. Pokret nije stoga neko udruženje, pa makar bilo i hvale vrijedno, s mnogim pravilima i upravljačima, koji promiče neki svećenik ili neka revna duša, nego je „jedan duh“ kao što je o njemu sretno dao naslutiti papa Ivan Pavao II. Tri su obaveze koje obilježavaju duhovnost Svećeničkog marijanskog pokreta: posveta Bezgrešnom Srcu Marijinu; jedinstvom s Papom i Crkvom koja je s njim sjedinjena; vođenje vjernika u život povjerenja u Gospu. Uspio se proširiti na tih i neobičan način gotovo među svim narodina Europe, Amerike, Afrike, Azije i Oceanije sada su već određeni odgovorni za svaku naciju kojima je povjereno da skupljaju pristupe i da prate oblikovanje Cenakula. Pa tako je i kod nas zaživila pobožnost prema Srcu Marijinu i Cenakulu svake prve subote pod vodstvom don Alojzija Bavčevića, upravitelja svetišta u Vepricu.
