SUBOTA, 1. TJEDNA DOŠAŠĆA
Iz 30, 19-21.23-26; Mt 9, 35-38. 10,1.6-8.
A što je s tobom?
Danas se toliki spominju sv. Nikole, pogotovo najmlađi, pa recimo i mi o njemu nekoliko riječi: Sv. Nikola je rođen u 3. stoljeću u gradu Patari u Maloj Aziji. Imao je bogate roditelje koji dugo nisu mogli imati djece, pa su molili Boga za taj dar. I dobili su malog Nikolu, koji zbog njihove prerane smrti ostaje sam. Odlučio se za svećeničko zvanje i kad mu je umro stric, biskup u Miri, svi su mislili da će ga Nikola naslijediti, no on to odbija i odlazi u Palestinu, gdje živi samačkim životom.
Kad se vratio u svoj rodni kraj umire biskup, nasljednik njegova strica, pa je izabran Nikola za biskupa. Svoju pastirsku službu provodio je u molitvi, činio je djela ljubavi, pomagao nevoljnima i širio vjeru.
Predaja govori da je činio čudesne stvari, a jedna od njih je i da je po njegovoj molitvi more utihnulo i oluja se smirila. Zbog toga je i proglašen zaštitnikom mornara.
Druga predaja govori da je nosio darove, zapravo novac siromašnom ocu koji je trebao miraz za svoje tri kćeri, i to po noći, skrivećki, pa je otuda i nastao običaj darivanja za njegov blagdan.
Umro je 327. godine u svojoj biskupiji Miri, ali je pred Turcima njegovo tijelo prebačeno u Bari, pa je tako postao zaštitnik toga grada, ali i mnogih župa, crkava i kapelica.
Upravo je sv. Nikola ostvario ono što nam govori današnje evanđelje – besplatnost u širenju kraljevstva Božjega. „Besplatno primiste – besplatno dajite!“ Koliko toga smo primili besplatno? Od ljubavi majke, roditelja, odanosti prijatelja, vjere i sakramenata, tj. milosti Božje, pa ljubavi i dobrote najbližih, znanih i neznanih…! Koliko toga ima što se ne može platiti, niti mjeriti novcem ili ovosvjetskim mjerilima?!
Jedan takav dar je i zvanje i svećeničko i redovničko. Zato Isus i kaže da se molimo za poslenike u žetvi Gospodnjoj, da prime taj dar ne kao vlastitu odluku i zaslugu, nego kao nešto izmoljeno, darovano, milost Božju.
Evo kako to Gospodin čini: Dječak Mato nije išao u crkvu, jer to nisu činili ni njegovi roditelji. U drugom osnovne pošao je sa svojim prijateljima i postao ministrant. Na kraju osnovne škole kad je jedan od ministranata rekao da ide u sjemenište župnik ga je pitao: „A što je s tobom?“ Mato je odgovorio: „I ja sam spreman!“ (Usp. Istinite priče o duhovnim zvanjima, Donji Andrijevci 1999., str. 8-9)
Danas Gospodin pita svakoga od nas: „A što je s tobom?“
p. Stipo Balatinac SI
