Prema liturgijskom kalendaru Družbe Isusove
19. siječnja:
bl. Jakob Bonnaud, svećenik i 22 drugova.
bl. Ignacije de Azevedo, svećenik i 39 drugova,
bl. Jakob Sales, svećenik,
bl. Vilim Saultemouche, brat pomoćnik,
sv. Melkior Grodziecki, svećenik,
sv. Stjepan Pongracz, svećenik,
Blaženi Jakob Bonnaud s još dvadeset dvojicom subraće poginuo je godine 1792. za vrijeme Francuske revolucije u strahovitu rujanskom krvoproliću. Blaženima ih je proglasio papa Pio XI. 17. listopada 1926. Iako u času mučeništva Družba nije postojala, jer je bila dokinuta, mučenici su ipak bili vjerni njezinu duhu u kojem su odgojeni, a osobito po duhovnim vježbama.
Blaženi Ignacije de Azevedo s još 39-oricom, većinom mlade subraće, poginuo je na putu u misije u Brazil 15. srpnja 1570. Blaženima su proglašeni 11. svibnja 1854. Od te četrdesetorice mučenika bila su samo 2 svećenika, ostalo 7 skolastika, 8 braće pomoćnika te 23 novaka, što za skolastike što za braću.
Ignacije de Azevedo bio je rodom iz Porta u Portugalu. Stupivši u Družbu i završivši nauke pošao je kao misionar u Brazil. Ondje je postao i provincijal i vizitator. Ovu je subraću sabrao u Portugalu i Španjolskoj i pošao s njima prema Brazilu. No kod Kanarskih otoka uhvatili su ih kalvinski gusari, silili na otpad od vjere, a kad nisu uspjeli, stavili ih na muke i pobacali u more. Poštedjeli su samo jednog brata pomoćnika da im na brodu bude kuhar. Međutim, nećak kapetana broda obukao je isusovačko odijelo jednoga preminuloga mučenika pa je i sam kao kandidat Družbe Isusove bio pogubljen. Lijepa je ljubav i vjernost prema vjeri, misijama i redovničkom zvanju.
Jakob Sales i Vilim Saultemouche poginuli su od hugenota 7. veljače 1593., a blaženima su proglašeni 6. lipnja 1926. Nazivaju se i mučenicima Euharistije jer su prema toj tajni bili naročito pobožni, a za nju su i žrtvovali život.
Melkior Grodeziecki i Stjepan Pongracz, poginuli su skupa s našim Markom Križevčaninom uoči Male Gospe godine 1619. u Košicama u Slovačkoj. Blaženim ih je proglasio sveti papa Pio X, a svetima Ivan Pavao II. 2. srpnja 1995. i to u Košicama. O. Melhior Grodziecki bio je poljskog podrijetla, rođen u pokrajini Šleskoj. Bio je đak isusovačkog kolegija u Beču gdje se upoznao sa Stjepanom Pongraczom koji je potjecao iz ugarske plemićke obitelji a rođen u Rumunjskoj pokrajini Transilvaniji.
izvor : Josip Antolović – Duhovni velikani,
Sveci Katoličke crkve I.dio
sv. Melkior Grodeziecki i Stjepan Pongracz
bl. Ignacije de Azevedo i 39 drugova
bl. Jakob Sales (fotografije nema)
6. listopada:
bl. Diego Luis de San Vitores, svećenik
Isusovački vjerovjesnik, svećenik i mučenik Diego Luis de San Vitores rođen je 1627. u španjolskoj plemićkoj obitelji u Burgosu. Otac ga je želio školovati za vojnika namijenivši mu visoku vojnu karijeru. No dječak je bio pobožan i na kraju je pridobio oca da ga kao trinaestogodišnjaka pusti da pristupi Družbi Isusovoj. Bio je bistar i lako učio, te je za svećenika zaređen godine 1651., a nakon ređenja bio je profesor na sveučilištu. Žarko je želio poći u misijske krajeve naviještati Krista, što mu je isusovački general Gosvin Nickel na kraju i dopustio. Najprije je djelovao u Meksiku, a zatim se uputio na Filipine, gdje je pet godina obavljao službu učitelja novaka, profesora na bogosloviji i apostola među domorocima. Na Marijanske je otoke stigao godine 1668. Jezik otočana naučio je već na brodu pa je s lakoćom počeo naviještati evanđelje. Četiri je godine pastoralno djelovao na tome području podigavši osam crkava, tri škole za mladež i krstio je mnoštvo domaćega stanovništva. Godine 1672. ubio ga je na otoku Guam poglavica Mata’pang kopljem dok je krstio njegovu umiruću kćer koju je majka željela krstiti, a poglavica se protivio. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 6. listopada 1985. blaženim. Prikazuje ga se na ikonama s misijskim križem ili okružena domorocima.
Izvor: Suzana Peran / KANA 10/458